Trgovanje naftom: Kako globalna kriza i višak ponude diktiraju cenu u 2026.
Tržište nafte je u pat-poziciji: dok iranska kriza podiže tenzije, rekordan globalni višak od 4 miliona barela drži cenu pod kontrolom. Saznajte ključne nivoe za WTI i strategiju za trgovanje u februaru 2026.
Objavljeno 22 februar, 2026

Sredinom februara 2026. tržište nafte deluje mirno, ali ta tišina je varljiva. Dok referentna WTI nafta osciluje između 62 i 65 dolara, a Brent drži nivo oko 67-68 dolara, trgovci se suočavaju sa nesvakidašnjom neizvesnošću.
Nakon godina šokova, od pandemije do rata u Ukrajini, tržište sada pokazuje znakove „zastajanja“. Trenutna situacija je rezultat sukoba dve moćne sile:
- Geopolitički rizik: Rastuće napetosti između SAD i Irana.
- Fizički suficit: Rekordna proizvodnja koja nadmašuje potražn
Geopolitička premija rizika: iranska kriza
Najvažniji bikovski faktor na tržištu nafte trenutno proizilazi iz geopolitičkog nadvlačenja između Vašingtona i Teherana.
Predsednik Donald Trump intenzivirao je pritisak na Iran, najavljujući trenutne carine od 25% na robu iz zemalja koje posluju sa Teheranom, dok je istovremeno u medijskim istupima naglasio da bi „promena režima“ bila idealno rešenje.
Ipak, paralelno je signalizirao spremnost za diplomatski kompromis, produžavajući Ženevske pregovore o nuklearnom programu tokom narednog meseca.
Tržište tumači ove poruke kao kontradiktorne: rizik konflikta je realan, ali diplomatska opcija i dalje postoji, što ograničava maksimalnu premiju straha.
Premija straha i uska grla
Lokacija geopolitičkog rizika igra ključnu ulogu. Strait of Hormuz je uski morski prolaz kroz koji dnevno prolazi oko 20 miliona barela nafte, što predstavlja približno petinu globalne potrošnje.
Čak i kratkotrajna blokada tankera u ovom prolazu izazvala bi trenutni šok ponude, što bi se reflektovalo u naglom rastu cena nafte.
Istorija pokazuje da su slični incidenti i prethodne eskalacije u regionu podizali premiju nafte za nekoliko dolara po barelu, iako fizički prekidi nisu uvek nastupali, što potvrđuje osetljivost tržišta na političke signale.
Bikovski scenariji
Prema procenama BloombergNEF, potpuni prekid iranskog izvoza, koji trenutno iznosi oko 3,3 miliona barela dnevno, mogao bi dovesti do rasta cene Brenta na 71 dolar po barelu u drugom kvartalu 2026. godine, dok bi u proseku cena mogla doseći 91 dolar do četvrtog kvartala.
U ekstremnom scenariju potpune blokade Ormuškog moreuza, cena Brenta mogla bi se više nego udvostručiti, prelazeći 125 dolara po barelu.
Ipak, tržište trenutno ne diskontuje ovakve scenarije u potpunosti: premija straha postoji, ali ostaje ograničena zbog kombinacije diplomatskih signala i sveukupnog globalnog suficita ponude.
Globalni višak ponude nafte
Dok naslovi sugerišu da bi tržište nafte moralo da reaguje rastom cena, struktura fizičkog balansa govori drugačije.
Prema procenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), početak 2026. godine karakteriše implicitni suficit između približno 3,7 i 4,25 miliona barela dnevno, jedan od najvećih prosečnih viškova ponude u modernom ciklusu.
Drugim rečima, tržište ne ulazi u potencijalnu krizu iz deficita, već iz komforne zone viška kapaciteta.
Glavni razlog leži u snažnoj ekspanziji proizvodnje izvan OPEC-a. Globalna ponuda trebalo bi da dostigne oko 108,6 miliona barela dnevno tokom 2026. godine, pri čemu najveći doprinos dolazi iz Amerike.
Sjedinjene Države, Kanada, Brazil i Gvajana kontinuirano povećavaju proizvodnju zahvaljujući škriljcima, horizontalnom bušenju i projektima u dubokim vodama.
Ovakva struktura tržišta menja dinamiku reakcije na cenu: svaki pokušaj rasta automatski aktivira dodatnu proizvodnju, čime se formira svojevrsni plafon. Geopolitički šokovi zato više ne stvaraju dugotrajni manjak, već samo kratkotrajnu volatilnost.
Dilema OPEC+
U tom kontekstu dodatnu težinu dobija dilema OPEC+. Kartel se suočava sa izborom između stabilne cene i gubitka tržišnog udela. Sve više signala ukazuje da bi već od aprila moglo doći do postepenog povećanja proizvodnje kako bi se povratio deo tržišta koji su preuzeli proizvođači van organizacije. Takav potez, u okruženju postojećeg suficita, deluje kao dodatni pritisak na cenu, a ne kao podrška.
Slaba tražnja
Istovremeno, potražnja ne uspeva da apsorbuje rast ponude. Globalni rast tražnje revidiran je naniže na oko 850.000 barela dnevno, što je višestruko sporije od rasta proizvodnje.
Kina, tradicionalni motor potrošnje, beleži slabiji industrijski zamah, a značajan deo uvoza završava u strateškim rezervama umesto u realnoj potrošnji. To znači da bareli ulaze u skladišta, a ne u ekonomiju.
Zbog toga geopolitički rizici trenutno ne guraju cenu ka 80 dolara po barelu. Da bi šok imao trajni efekat, morao bi da ukloni milione barela dnevno iz sistema, a tržište trenutno raspolaže upravo tolikim viškom.
Sve dok postoji višak od oko četiri miliona barela dnevno, svaki poremećaj funkcioniše više kao talas na površini nego kao promena pravca trenda.
Makro sloj: dolar i monetarna politika
Na robnim tržištima cena nikada ne zavisi samo od fizičke ponude i potražnje. Monetarna politika menja percepciju vrednosti. Nominacija Kevina Warsha za predsednika FED-a ojačala je očekivanja restriktivnije politike i stabilnijeg dolara.
Jači dolar mehanički vrši pritisak na robu denominovanu u dolarima. Za kupce van SAD energenti postaju skuplji, pa tražnja slabi. Istovremeno investitori premeštaju kapital iz roba u finansijsku imovinu koja sada nudi veći realni prinos.
Ovaj makro faktor često je snažniji od geopolitike. Čak i u trenucima političkih tenzija, rast dolara može neutralisati rast cena nafte. Zato su poslednjih nedelja cene padale uprkos dramatičnim vestima, tržište je reagovalo na likvidnost, ne na naslove.
Kada finansijski sistem smanjuje rizik, leveridžovane pozicije u robi se zatvaraju. Nafta tada pada zajedno sa akcijama i metalima, bez obzira na fundamentalnu priču. To je tipična međutržišna zaraza: investitori prodaju ono što mogu, ne ono što žele.
Plan za trejdere: navigacija kroz trgovinu naftom
U trenutnom tržišnom okruženju sirova nafta se ne ponaša kao tipično trendovsko tržište. Kretanja su ograničena jasno definisanim rasponom i svaka snažnija reakcija brzo nailazi na suprotnu silu, geopolitički rizik podiže cenu, dok je višak fizičke ponude spušta.
WTI je zato praktično zarobljen u zoni konsolidacije, gde tržište ne traži pravac već ravnotežu. Najveća greška u takvoj strukturi je prerano zauzimanje velikih usmerenih pozicija, jer cena trenutno reaguje na događaje, ali ih ne prati trajnim trendom.
Medveđi proboj
Ključna donja granica raspona nalazi se oko 62,40 dolara po barelu, u blizini 200-dnevnog pokretnog proseka. Ovaj nivo predstavlja fundamentalnu tačku ravnoteže između geopolitičke premije i realnog viška ponude.
Ukoliko ženevski pregovori donesu diplomatski napredak i smanje rizik konflikta, tržište će ukloniti premiju straha iz cene.
Tada će dominantan faktor postati globalni suficit ponude, a proboj ispod 62,40 otvorio bi prostor za brži pad ka približno 55 dolara po barelu, nivou koji je bliži fundamentalnoj ravnoteži fizičkog tržišta.
Bikovski proboj
Gornja granica raspona nalazi se u zoni oko 65 dolara. Ovaj nivo predstavlja tačku na kojoj tržište počinje da ugrađuje realan rizik poremećaja snabdevanja, a ne samo političku retoriku.
Ako pregovori propadnu ili dođe do incidenta u Ormuškom moreuzu, dnevno zatvaranje iznad 65 dolara signalizovalo bi promenu režima trgovanja.
U tom slučaju sledeći tehnički cilj nalazi se oko 66,60 dolara i viših nivoa, jer bi trgovci morali da uključe mogućnost fizičkog gubitka barela iz ponude, a ne samo hipotetički rizik.
Igra nerava između straha i matematike
Tržište nafte u 2026. godini nalazi se u stanju dinamičke pat-pozicije. Dok geopolitički naslovi iz Vašingtona i Teherana pokušavaju da zapale cene, hladna matematika globalnog suficita od 4 miliona barela dnevno deluje kao vatrogasac koji svaki skok brzo ugasi.
Suština je jasna: Geopolitika trenutno kupuje vreme, ali fundamenti kupuju tržište. Bez stvarnog fizičkog prekida snabdevanja u Hormuškom moreuzu, svaki rast cene iznad 65 dolara biće privremen i podložan brzoj korekciji.
S druge strane, dok god postoji „ratna premija“ u ceni, medvedi (short prodavci) će teško moći da gurnu naftu ispod nivoa od 60 dolara.







