Konverzija jedne valutu u drugu, kao i sam novac, su postojali i ranije, a temelji današnjeg finansijskog tržišta su postavljeni 1973. godine. U prvoj polovini dvadesetog veka, dominantna valuta je bila britanska funta. Međutim, zbog razornih posledica Drugog svetskog rata, ona je izgubila primat. Posle ekonomske krize od 1929. godine, američka ekonomija ubrzava i od Drugog svetskog rata pa do danas postaje gotovo jedina ekonomska supersila. Samim tim, američki dolar postaje glavno sredstvo međunarodne razmene.

Nju Hempšir je mala država u SAD u kojoj se nalazi gradić Breton Vuds. Ujedinjenje nacije su ovde održale monetarnu i finansijsku konferenciju 1944. godine, a zatim potpisale sporazum. Otuda usvojena pravila i procedure čine tzv. Breton Vuds sistem. Breton Vuds konferenciji u Maunt Vašington hotelu je prisustvovalo 45 zemalja i bio je uvod u osnivanje Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) kao centralnom tačkom ovog sistema. Uspostavljen je „zlatni standard razmene“ zato što su ostale valute vezane za vrednost američkog dolara, a dolar je vezan za zlato u odnosu od 35 dolara za uncu zlata, po kojem su centralne banke mogle da razmenjuju svoje valute. Cilj dogovora iz Breton Vudsa bio je da se obezbedi stabilnost kurseva i da se spreči devalvacija u posleratno vreme. MMF je bio odgovoran za sprovođenje ovog cilja.

U decembru 1971. godine, predstavnici tzv. grupe 10 tj. Nemačke, Francuske, Italije, Holandije, Švedske, Švajcarske, Velike Britanije, Belgije, Kanade i SAD,  okupili su se u Vašingtonu, na Smitsonijan institutu, i potpisali sporazum kojim je dolar devalviran za oko 8% u odnosu na druge valute a cena zlata uvećana sa 35 na 38 dolara. Međutim, ubrzo se ispostavilo da je aranžman nefunkcionalan. Spekulativna kretanja su se toliko pojačala da je devizno tržište bilo primorano da se zatvori od 1. do 18. marta 1973. Tržište je ponovo otvoreno 19. marta, ali su evropske i japanske valute ostavljene da slobodno plutaju. U početku se mislilo da ovakav aranžman ostane privremen, a ispostavilo se da je to bio početak fluktuirajućeg sistema deviznog kursa.

Evropska ekonomska zajednica je 1972. godine donela odluku da smanji zavisnost od američkog dolara. Iza ovog prvog poduhvata su stale Holandija, Belgija, Italija, Francuska, Zapadna Nemačka i Luksemburg. Tako je u okviru Evropske zajednice započeo tzv. lebdeći sistem. Kolapsom Breton Vuds sistema i Smitsonijanskog sporazuma, evropske zemlje su u aprilu 1972. zajedno povećale opseg variranja valutnog kretanja sa ± 2,25% na ± 4,50%. Između 1973. i 1980. godine, bilo je nekoliko korekcija kursa. Evropska ekonomska zajednica je u decembru 1978. odlučila da uspostavi Evropsku monetarnu uniju. Definisan je osnov buduće evropske valute – European Currency Unit (ECU). Od 1. januara 1999. ECU je zamenjen evrom. Vrednost novcu daju promene u ponudi i potražnji na finansijskom tržištu, koje je danas najveće i najlikvidnije tržište na svetu.

Na međubankarskom tržištu se stvara veliki deo špekulativnih i komercijalnih transakcija svaki dan. Deo transakcija vrši se za klijente, ali se najveći deo vrši za sopstvene račune banaka.

Do nedavno, jedini način da se trguje na finansijskom tržištu je bio preko brokera koji je koristio međubankarsko trgovanje i za tu uslugu naplaćivao naknadu. Danas ovaj elektronski sistem savršeno funkcioniše. Zahvaljujući novoj tehnologiji sve operacije poslova trgovanja se mere u milisekundima.

Kupovina i prodaja deviza je jedan od najvažnijih delova poslovanja za međunarodne kompanije. U poređenju sa bankama, one imaju manji obim trgovine i trude se da sačuvaju vrednost svojih roba i usluga usled fluktuacija kursa.

Nacionalne ili centralne banke imaju važnu ulogu na finansijskom tržištu. Centralne banke regulišu ponudu novca, kamatne stope, inflaciju, a zvaničnom ili nezvaničnom monetarnom politikom pokušavaju da kontrolišu kurs domaće valute.

Upravljanje investicijama podrazumeva trgovinu hartijama od vrednosti. Upravljane fondom znači upravljanje pojedinačnim računima klijentima kako bi se uvećao profit, a smanjio rizik. Lako je videti kako trgovanje na finansijskom tržištu ima važnu ulogu u svakodnevnom poslovanju fonda. Investicioni fondovi uglavnom raspolažu velikim sredstvima i koriste širok spektar finansijskih instrumenata.

Fondovi ovog tipa su dobili na značaju zbog agresivnog spekulativnog trgovanja na finansijskom tržištu. Hedž fondovi raspolažu ogromnim kapitalom koji se meri u milijardama dolara. Oni imaju veliku moć na tržištu i u saradnji sa centralnim bankama i investicionim fondovima mogu da podrže skoro bilo koji valutni par, valutni derivat.

Postoje dve vrste brokera finansijskog tržišta – oni koji su direktno povezani sa tržištem ili kroz posrednika i zarađuju na proviziji i oni koji nisu direktno povezani sa tržištem i zarađuju na spredu.

  • Dnevni obim trgovanja na NASDAQ berzi u SAD iznosi oko $ 25 milijardi dok na finansijskom tržištu prosečan dnevni obim trgovanja iznosi $ 5,5 biliona.
  • Samo 5% dnevnog obima trgovanja na finansijskom tržištu se pripisuje intervencijama vlada i međunarodnim kompanijama. Preostalo trgovanje je u špekulativne svrhe.
  • 80% otvorenih pozicija su u trajanju od 7 dana ili manje.
  • 40% otvorenih pozicija su u trajanju od 2 dana ili manje.