rgovanje akcijama i obveznicima, odnosno hartijama od vrednosti obavlja se na berzi. Berza je mesto susreta ponude i tražnje, na osnovu kojih se određuje tržišna cena hartija od vrednosti kojima se trguje. Njena uloga je da obezbedi uslove za ravnopravnost učesnika u trgovanju. Ukoliko se opredelite da trgujete akcijama, neophodno je da zaključite ugovor o posredovanju sa brokersko-dilerskim društvom, članom Beogradske berze. Broker vas upoznaje sa procedurama trgovanja i međusobnim pravima i obavezama. Potrebno je da otvorite namenski račun kod banke koja je član Centralnog registra HoV, kako bi po obavljenom trgovanju novac mogao da se prebaci sa računa kupca na račun prodavca. Istovremeno, broker je dužan da vam kod Centralnog registra otvori i vlasnički račun hartija, kako bi se nakon trgovanja hartije prenele sa vlasničkog računa prodavca na vlasnički račun kupca. Osnovno pravilo za trgovanje akcijama je da nikada ne uložite više nego što možete da priuštite da izgubite.

Postoje 2 osnovne vrste akcija – obične (redovne) i preferencijalne (povlašćene). Osnovna razlika između njih je u delu koji se odnosi na pravo upravljanja, a koje je propisano određenom zakonskom regulativom. Akcija predstavlja vlasničku hartiju od vrednosti koja označava deo kapitala (imovine) kompanije. Svaki vlasnik akcija te kompanije, zapravo je i vlasnik dela te kompanije, srazmerno broju akcija koje poseduje. Jedna od najbitnijih stvari za uspešno trgovanje akcijama je sagledavanje razlike između nominalne, knjigovodstvene i tržišne vrednosti akcija. Nominalna vrednost akcije predstavlja vrednost koju akcija dobija prilikom izdavanja i kao takva je nepromenljiva. Knjigovodstvena vrednost akcije predstavlja odnos knjigovodstvene vrednosti kapitala i ukupnog broja emitovanih akcija, a menja se u zavisnosti od promena u vrednosti kapitala. Tržišna vrednost akcija se menja nezavisno od nominalne i knjigovodstvene vrednosti i predstavlja odnos uslova ponude i tražnje u određenom trenutku na tržištu. Tržišna vrednost akcije opredeljujuće deluje na akcionara i sve njegove odluke koje se odnose na trgovanje akcijama.

Kriterijumi za trgovanje akcijama zavise od više faktora. Prvi i osnovni je veličina kompanija. Većina investitora ulažu u već poznate i utemeljene kompanije. Investiranje u njih predstavlja izvesnu sigurnost, uz velike dividende. Ako kupite akcije tih kompanija kada su jeftine velika je verovatnoća da ćete zaraditi profit. Problem je to što su ove kompanije već razvijene i uspešne pa su njihove akcije često skupe, a potencijal za rast skroman. Manje kompanije predstavljaju veći rizik, ali i njihov potencijal za rast je veći. One u početku nemaju nikakav profit i zbog toga su njihove akcije jeftine, ali to ne znači da će one narasti u skoroj budućnosti. Drugi kriterijum je grupisanje kompanija po sektorima. Različite kompanije koje se bave istim biznisom imaju mnogo toga zajedničko. Na londonskoj berzi kompanije su podeljene u 35 specifičnih sektora, koji stalno ulaze i izlaze iz mode. Ako investitori procene da su u nekom trenutku naftne kompanije relativno jeftine i da će u bliskoj budućnosti cena nafte da skoči, te kompanije postaju primamljive za ulaganje i cena akcija svih kompanija u naftnom sektoru će rasti. Taj domino efekat vazi za sve sektore i može imati veliki uticaj na trgovanje akcijama.