Cena akcija ne predstavlja samo jednostavan nivo cene na finansijskom tržištu, već označava kvalitet poslovanja i efikasnost upravljanja firmom koja je emitovala akcije. Inače, akcije predstavljaju masovne hartije od vrednosti, izdaju se u velikom broju od po nekoliko hiljada primeraka, srazmerno kapitalu firme, odnosno, određenog preduzeća. Pošto cena akcija praktično govori o kvalitetu poslovanja, efektivnosti i efikasnom upravljanju firmom, jasno je da je reč o kompleksnom parametru. Podrobnija analiza tržišnih odnosa dalje uspostavlja tri osnovne kategorije cena akcija:

  1. Nominalna vrednost akcija – cena akcija po kojoj se akcije vode u knjigovodstvu firme. Treba znati da je nominalna vrednost osnov za izračunavanje dividende, kao i osnov za obračun u slučaju likvidacije tj. stečaja preduzeća. Nominalna vrednost je upisana na plaštu (blanketu akcije).
  2. Knjigovodstvena cena akcija je ukupna knjigovodstvena vrednost, odnosno, broj emitovanih akcija. Knjigovodstvena vrednost akcije, praktično predstavlja čistu imovinu društva, odnosno, trajne izvore sredstava lociranih na pojedinačnu akciju.
  3. Tržišna cena akcija koja se formira na sekundarnim tržištima akcija, podložna je čestim fluktuacijama i menja se, u pogledu nekih kompanija i u toku nekoliko minuta (najbrže je FOREX, odnosno, devizno tržište gde su ponekad bitne i sekunde). Trgovanje na berzanskom, a naročito OTC tržištu (vanberzansko) ponekad liči na igre na sreću, a ponekad na pravu umetnost.

Osnovno pitanje je kako predvideti buduće kretanje cena akcija. Tržišna vrednost akcije je rezultat odnosa ponude i tražnje na tržištu kapitala, odnosno to je cena po kojoj se akcije prodaju na sekundarnom tržištu. S obzirom da delovanje ponude i tražnje i formiranje tržišnih cena akcija u krajnjoj liniji svodi tržišnu vrednost na unutrašnju vrednost akcija, tako da valorizaciju akcije posmatramo prvenstveno kao proces određivanja njene unutrašnje vrednosti. Unutrašnja vrednost akcija se naziva i realnom vrednošću akcija, a od izuzetnog je značaja za investiture prilikom donošenja odluka o tome da li i u koje akcije da investiraju. Praktično, ukoliko je tržišna cena akcija niža od njene realne vrednosti, tada će investitor odlučiti da kupi te akcije. Inače, realna vrednost se izračunava tzv. diskontovanjem, gde je cena akcija izražena kroz odnos dividende i stope kapitalizacije, a stopa kapitalizacije predstavlja diskontnu stopu.

Postoje tri osnovna modela za utvrđivanje tržišne vrednosti akcija (cena akcija):

  1. model diskontovanja dividende,
  2. model upoređivanja koeficenata tržišne vrednosti akcije i neto dobitka po akciji
  3. model diskontovanja gotovinskog toka.

Ako se polazi od pretpostavke da očekivana dividenda konstantno raste u vremenskom periodu, onda je izračunavanje vrednosti akcije složenije, što zahteva primenu više različitih metoda za utvrđivanje budućeg kretanja cena akcija na tržištu. Često se pribegava i poređenju razvojnih mogućnosti određene firme u odnosu na druge firme, ali koje posluju u istoj privrednoj grani. Pri tome se void računa da visina koeficijenta tržišne vrednosti akcije i neto dobitka po akciji ne mora uvek značiti da je reč o uspešnoj firmi. Najbolji primer na svetskom finansijskom tržištu za to su japanske firme koje se odlikuju ovim vrlo visokim koeficijentom. Međutim, većina investitora se opredeljuje za one akcije koje imaju niži koeficijent tržišne vrednosti akcije u odnosu na neto dobitak po akciji, ukoliko posmatra akcije iste rizične klase i istog prinosa. Ovoj logici se pristupa iz razloga što se često dešava da su mnoge firme precenjene, odnosno, potcenjene, sve iz razloga korišćenja različitih računovodstvenih metoda. Zbog toga je za investiture na globalnom finansijskom tržištu veoma važno da pre donošenja investicionih odluka pristupe podrobnoj finansijskoj analizi za procenu vrednosti cena akcija u koje imaju nameru investirati.

Model diskontovanja gotovinskog toka se najčešće koristi za vrednovanje ukupnog vlasničkog kapitala preduzeća koja se finansiraju isključivo emitovanjem običnih akcija. Osim toga, treba napomenuti i da se utvrđivanje cene kapitala pribavljenog emisijom preferencijalne akcije, svodi na pronalaženje one diskontne stope koja će izjednačiti unutrašnju vrednost (realnu vrednost) preferencijalne akcije sa očekivanim prinosima u budućnosti, što ima bitan uticaj na to kakva će biti cena akcija.